Primena diskurzivne analize na konceptualne odnose avangardnih umetničkih praksi i novih medija

Mentor Dubravka Đurić

Institucija Univerzitet Singidunum, Beograd, Beograd, Srbija, 2022

Apstrakt
Predmet istraživanja doktorske disertacije je primena diskurzivnih analiza konceptualnih odnosa između avangardnih umetničkih praksi i novih medija kako bi se dijalektički zaokret locirao kao brehtovsko nasleđe koje svoje ekstenzije doživljava u savremenoj umetničkoj praksi, a pojavljuje se na vizuelnom (slikovnom), jezičkom (naratološkom) i značenjskom (referencijalnom) nivou. Pojam konceptualna naratologija odnosi se na dijalektiku izraznih oblika kao konceptualna metoda struktuiranja umetničkog dela/procesa/događaja putem jezika dokumentarnog filma, koji podrazumeva intertekstualnost, konvergenciju i reinterpretaciju raznih transistorijskih tekstova i umetničkih žanrova u novom diskurzivnom kontekstu. Diskurzivne analize su postavljene u pokušaju da se definiše i formuliše konceptualnu naratologiju kao artikulisani umetnički jezik, koji koristi princip montaže kao osnovu oblikovanja. Pojam artikulacija u ovoj formulaciji izražava ideju da je narativ u osnovi proces, aktivnost koja stvara značenje, poetski proces u kojem je recepcija umetničkog dela konstitutivan element. Prva hipoteza treba da pokaže da se filmski tekst može shvatiti kao jezička struktura koja omogućava hipotetički status naracije i proizvodnju mogućeg značenja u domenu virtuelnog događaja. Analitička metodologija u oblasti strukturalne lingvistike, semiologije i teorije naratologije, pretpostavlja interdisciplinarno polje istraživanja strukturu filma kao jezika, postavljajući ekspresivnu ravan i značenjske odnose kao deo diskurzivnog prostora kome gledalac pripada. Semiološko-naratološke analize ukrštene sa strukturalističkim analizama teksta, postavljene su da bi odredile prisustvo autorskog glasa i čitaoca kao konstitutivnog u delu. Druga hipoteza sugeriše da dokumentarni film kao model konstruiše otvoreno kontekstualno polje za re-kontekstualizaciju proteklih istorijskih fakata i stanja putem montaže kao dijalektičkog obrasca sa semantičkom i društvenom funkcijom. Sociološka dimenzija dokumentarnog filma ogleda se u kontekstu potencijala anticipacije društvene svesti kod gledaoca. Umetnost kao komunikativni model, analizirana putem brehtovskog nasleđa, i koncept „otuđenja“ posmatra se ukrštanjem formalističkih i socioloških analiza. Treća hipoteza se odnosi na ekstenziju istorijskih avangardnih praksi u domenu dokumentarnog filma putem procesa intertekstualnosti, konvergencije i remedijacije umetničkih entiteta kao hepeninga, fotografije i filma. Moguća ekstenzija od istorijskih avangardi do 4 konceptualne umetnosti (u filmu) posmatra se putem procesa dematerijalizacije i ponovljenog izvođenja hepeninga kao mogućnost ontološkog proširenja medija. Konceptualna dimenzija umetničkog dela i njegova materijalno-formalna struktura će biti ukrštene sa analizama istorijskog pastiša avangardnih praksi, otkrivajući sociopolitičku dimenziju umetnosti, kao koncept avangardnog nasleđa.
Ključne reči konceptualna naratologija, artikulisan jezik, virtuelni dogadjaj, autorski glas, remedijacija, Brehtov v-efekat, montaza, dokumentarni film
Priložene datoteke

Preuzimanje citata:

BibTeX format
@phdthesis{Rajčinovska Pavleska-2022-phd,
  author = {Natali Rajčinovska Pavleska}, 
  title  = {Primena diskurzivne analize na konceptualne odnose avangardnih umetničkih praksi i novih medija},
  school = {Univerzitet Singidunum, Beograd, Beograd, Srbija},
  year   = 2022
}
RefWorks Tagged format
RT Dissertation
A1 Natali Rajčinovska Pavleska
T1 Primena diskurzivne analize na konceptualne odnose avangardnih umetničkih praksi i novih medija
AD Univerzitet Singidunum, Beograd, Beograd, Srbija
YR 2022
SF doctoral dissertation; research
Unapred formatirani prikaz citata
N. Rajčinovska Pavleska. (2022). Primena diskurzivne analize na konceptualne odnose avangardnih umetničkih praksi i novih medija (Doctoral dissertation), Univerzitet Singidunum, Beograd