Tranzicija bankarstva u finansijskog sektora u Bosni i Hercegovini

Kako na sve zemlje u tranziciji tako je i na našu zemlju globalna kriza imala direktan uticaj sa posledicama kao što su smanjenje investicija, povlačenje stranih investitora, rast dugova. Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini, iako bilježi rast loših kredita, odupro se većim posledicama ekonomske krize, jednim dijelom, zbog konzervativne politike koju vodi i nema potrebe rizikovati jer postojeći način poslovanja donosi profit. Takođe, rađena je analiza poslovanja berzi u Bosni i Hercegovini u posmatranom periodu i fazama koje su pošle od osnivanja, razvoja, zatim pada prometa koji nije posledica samo ekonomske krize već i kombinacija unutrašnjih faktora. Bankarski sektor činio je najznačajniji dio ukupnog finansijskog sistema koji je većim dijelom privatizovan sa dominacijom stranog privatnog kapitala, gdje su osnovni izvori poslovanja depoziti a osnovni proizvod kredit. S obzirom da se kredit, u dosadašnjoj praksi, koristio kao najčešći oblik plasiranja sredstava imao je dominantnu ulogu u ukupnom bankarskom poslovanju jer se kreditni rizik javljao kao problem u novčanim tokovima i predstavljao je problem u likvidnosti banke što je i jednim dijelom bila tema disertacije. Definisanjem jasne kreditne politike sa ciljem da do prihvatljivog rizika maksimizira dobit, menadžment banke, treba da održava kvalitetan kreditni portfolio. U disertaciji smo se bavili istraživanjem faktora dinamike nenaplativih kredita u Republici Srpskoj koje je bazirano na podacima koji se nalaze u izvještajima Agencije za bankarstvo Republike Srpske i odnose se na period 2009. – 2016. godine. Ciljevi ovih istraživanja bili su: testiranje ekonometrijske teorije, obezbjeđenje empirijski zasnovanih rezultata i predviđanje budućih vrijednosti. Posmatrajući nivo razvijenosti, način kao i uslove ukupnog poslovanja u bosni i Hercegovini (tržište kapitala koje nije razvijeno, zakonska regulative koja nije primjenjljiva da bi se naplatio kolateral, kreditno poslovanje koje dominira u poslovanju ukupnog bankarskog sistema) u sprovođenju kontroleu poslovanju bankarskog sistema akcenat je stavljen na kontrolu tri glavna rizika u bankarskom poslovanju a to su kreditni, devizni i rizik likvidnosti.Usljed nedostatka tržišta za najveći broj stavki aktive, još uvijek nisu primjenjive sofisticirane tržišne procjene. Interesovanje stranih investitora za bankarsko tržište u zemljama regiona javlja se početkom 2000. – tih godina. Neki od faktora koji su opredjelili strane investitore za ulazak na tržište bankarskog sektora regiona bili su: razvijena finansijska i kreditna tržišta, nivo bruto domaćeg proizvoda, niska stopa inflacije, ekonomski rast i ostvarivanje prinosa. Ključnu ulogu u dolasku stranih investitora odigralo je ostvarenje prinosa, pa su tako i donosili odluke o dolasku na ova tržišta i ostvarili dominaciju i veću konkurentnost. Najveće interesovanje za ova tržišta pokazale su njemačke, austrijske, italijanske i francuske banke. Dolaskom stranih banaka u bankarski sektor regiona došlo je i do očekivanih koristi kao što su uvođenje novih tehnologija i inovacija, poboljšanje konkurentnosti i infrastrukture, kao i dolazak stranih investitora. Banke sa većinskim stranim kapitalom bolje su poslovale od domaćih banaka jer su pružale kvalitetniji nivo usluge.