Visoko obrazovanje u funkciji privrednog razvoja u Republici Srpskoj

Jedno od ključnih pitanja čovječanstva odnosi se na održivi razvoj. Održivi razvoj podrazumijeva da se omogući ljudima da steknu znanja, vještine, navike, usvoje vrijednosti i razviju sposobnosti da učestvuju u odlučivanju …, koje će poboljšati kvalitet života, sada bez štete po planetu u budućnosti. Kako to postići? Kako to postići u malim zemljama sa relativno slabo razvijenom privredom i nedovoljno razvijenim sistemom obrazovanja, koje se uglavnom zasniva na preuzimanju tuđih iskustava bez dubokih analiza i strateškog pristupa planiranju sistema obrazovanja u korelaciji sa projekcijom razvoja privrede? Očigledno da na ovoj liniji ponestaje odgovora zasnovanih na naučno verifikovanim rezultatima istraživanja ili bar verifikovanim podacima dobrih praksi. Većina razvijenih zemalja svijeta pretpostavlja izgradnju konkurentne ekonomije zasnovane na znanju, kao cilj. Čini se da i pored pokušaja naše društvo još uvijek nije trasiralo put za stvaranje društva znanja. Ovdje se prije svega misli na to da se ne može prepoznati jedinstvena nit koja povezuje razvoj ljudskih resursa (kroz proces učenja) od predškolskog uzrasta, preko osnovne i srednje škole do univerziteta, što podrazumijeva i prihvatanje koncepta cjeloživotnog učenja. Prepoznavanjem znanja kao ''sirovine'', odnosno najvažnijeg resursa razvoja društva u kome se kao osnovna roba javljaju intelektualni i inovativni proizvodi i usluge, implicitno će biti definisani ne samo mjesto i uloga obrazovnih i društvenih politika kao integralnog dijela ekonomske i drugih društvenih politika, nego i poziv za istraživanje, kreiranje instrumenata i praćenje ostvarenih rezultata. U ovom radu se nudi analiza i određeni prijedlozi za akciju.